Dijete neće jesti

„Imam sina od 2,3 godine koji je do par mjeseci sve jeo. Sada jede samo čokolino, dukatino, kekse, dok pije samo kakao. Bojim se da ne jede zdravo. Što da radim?“
 
Roditeljska briga i hranjenje idu zajedno iako često ne prolaze u ugodnom okruženju. Stol često zna biti bojno polje na kojem se roditelj i djeca bora za moć, pri čemu dolazi do narušavanja odnosa tih istih roditelja i djece. Vrijeme jela nije situacija u kojoj ćete odgajati svoje dijete, a zamislite samo kako je neugodno kada netko bulji u vas, ispravlja vas, prijeti vam ili vas pak ispravlja dok jedete. Tada najčešće gubimo apetit, ali i želju da budemo zajedno s osobom koja se tako ponaša.

Problemi u prehrani započinju najčešće već u dobi između druge i treće godine kada je dijete svjesno svoje volje i činjenice da svojom voljom može nešto promijeniti. U toj tzv. fazi prkosa dijete, uz ostalo što odbija, počinje odbijati i određenu vrstu hrane. Često čujemo roditelje koji kažu:„Do sada je jeo sve, a sada nam je hrana postala glavni problem!“  Vjerujem da je teško i iscrpljujuće svaki dan biti u sukobu sa djetetom pogotovo kada ste svjesni činjenice da vaše dijete nema uravnoteženu prehranu što dodatno pojačava zabrinutost.

Svako dijete ima urođenu kompetenciju u pogledu hrane i obroka, a to je da znaju kada su gladna i kad su sita. Većina djece  tijekom godina prolaze kroz faze promjene apetita i veće ili manje izbirljivosti. Dogodi se također da za obrok dijete ne pojede ništa. Ovo jako zabrine roditelje tako da atmosfera oko jela postaje zaražena potpuno negativnim očekivanjima, a rezultira začaranim krugom borbe roditelja i djeteta.

Roditelji su odgovorni za vlastitu prehranu i prehranu djece, što znači da su oni ti koji odlučuju što će kupiti i u kojoj će mjeri djeca imati pristup toj hrani. Roditelji su također odgovorni za ton, raspoloženje i atmosferu u obitelji. Uglavnom, roditelji su ti koji vode obitelj i koji to vodstvo trebaju preuzeti.

Za početak bi bilo dobro da se počnete ponašati kao voditeljica. Jasno izrecite svom sinu što mislite o tome da jede samo neke namirnice i preuzmite odgovornost za buduće obroke. Iako se radi o djetetu od 2,5 godina, on vas u potpunosti razumije pogotovo ako ste iskreni i autentični u svojoj odluci.

Npr. ponudite mu dva jela i recite da može odabrati što želi jesti. Ukoliko ne želi niti jedno od ta dva jela, pokušajte se pomiriti s činjenicom da je i izbor da ne želi niti jedno od ta dva jela također njegovo pravo. Međutim, ipak mu jasno izrecite da biste više voljeli da je nešto pojeo.

Na taj način ste preuzeli odgovornost da takve i slične situacije ne prijeđu u borbu za vlast. Sljedeće što biste mogli je da ga uključite u odabir i kupnju hrane za obrok. Djeca vole da ih se vidi i čuje i vole sudjelovati u donošenju odluka, a pogotovo kada proces pripreme hrane postane zabava. Možete se igrati dok kupujete i kuhajte zajedno. Potaknite ga da dira hranu, umoči prste u nju ili ju pak kuša dok kuhate. Imajte na umu da bi se trebao uključivati samo ako on to želi, pri čemu mu možete reći da bi vam bilo drago da vam pomogne.

U ovom slučaju ga pozivate na suradnju koja je izuzetno važna za stvaranje kvalitetnog odnosa. Za vrijeme obroka s njim razgovarajte kao što biste i sa svakim drugim članom obitelji razgovarali te se suzdržite od kritiziranja.
I na kraju, prebacite fokus s jedenja na nešto drugo što vaše dijete radi jako dobro ili na nešto što volite raditi s njim. Probajte pronaći svoj način kako ćete poboljšati obiteljsku atmosferu za vrijeme obroka. Naime, svaka obitelj se razlikuje kada su obiteljski obroci u pitanju.
 
Nikolina Essert, prof. psihologije, zaposlena u dječjem vrtiću, savjetovateljica na „Telefončiću“ savjetovalištu za rani razvoj djece
Članak objavljen u časopisu „Moje dijete”, veljača 2013.

Ispiši stranicu