Klokanica - prosinac

"Što pokloniti djeci/Koji pokloni djecu najviše vesele? - pa da se netko od vaših psihologa osvrne na to kako roditelji, bake i djedovi i ostali djeci često poklanjaju puno igračaka i drugih stvari, a djeca zapravo nisu toliko zainteresirana za njih (pa onda još ispadne da su razmažena i nezahvalna :-), a da bi zapravo djeci puno više značilo da se igraju s njima, maze se, rade nešto zajedno, odvedu ih na izlet, posvete im pažnju i vrijeme, i sl., i onda, ako možete, nekako po dobima preporučiti što je to što bi bebama i djeci (čak do školske dobi možda) najviše značilo da im poklonimo. Ne moraju sve biti te nematerijalne stvari, možda u nekoj fazi ipak i to puno znači? Kako ti se to čini? Inspiracija je skroz moja osobna, ali mislim da je tema univerzalna i prigodna za blagdane."

Predbožićno doba je vrijeme kada se veliki broj roditelja nađe u dilemi kakav dar kupiti svojem djetetu. U većini slučajeva djeca dobivaju velik broj darova koji im ubrzo postanu nezanimljivi i rijetko se s njima zapravo igraju. Postavlja se pitanje: „Što je to darivanje i kojim vrijednostima roditelji mogu u situacijama darivanja učiti djecu?“. Darivanje ne znači nužno kupovanje darova već znači i ulaganje sebe u stvaranje odnosa s drugom osobom. Naravno da svaka obitelj ima pravo razvijati svoje vrijednosti vezane uz darivanje i to je nešto gdje nema propisanih pravila. Ipak važno je naglasiti da odgovornost za kupovanje poklona i odnos prema poklonima ipak leži na odraslima, a ne na djeci.

Djeca imaju velik broj želja, no, roditelji su ti koji preuzimaju vodstvo i odlučuju što će kupiti. Popis želja može olakšati kupovinu i usmjeriti osobu koja kupuje poklon što je zaista korisno, ali nije obvezujuće za roditelja u smislu da mora kupiti baš ono što je dijete stavilo na svoju listu želja. Dakle, kada pomislimo da nam je važno kupiti „najbolji“ poklon za dijete, možemo stati i zapitati se što zapravo želimo. Želimo li se pohvaliti kako smo kupili najveći i najskuplji poklon ili želimo svoje dijete još više upoznati i razveseliti ga onime što je njemu zaista važno? Roditelj ima pravo odlučiti koji poklon je najprimjereniji za njegovo dijete jer on preuzima ulogu vodstva, čime uči dijete postavljanju granica i zauzimanju za sebe. Zauzimanje za sebe je životna vještina kojom dijete razvija visoko samopoštovanje važno za snalaženje u mnogim socijalnim situacijama.

No, vratimo se poklanjanju darova u vremenu darivanja. Vrijeme darivanja je upravo vrijeme u kojem ljudi jedni druge daruju i to je svrha predblagdanskog vremena. Ono ne traje cijelu godinu i zbog toga ima svoju čar i čežnju za osjećajem iznenađenja prilikom otvaranja poklona. Možemo si dati dopuštenje da pokloni koje tada poklanjamo i kupujemo budu i pametni, korisni, nerazumljivi i nepotrebni, ili u skladu s kupovnom moći ali to vrijeme darivanja i to ide u skladu s blagdanima. Vjerojatno će se uvijek postavljati pitanja korisnosti darova te njihova razvojna i edukativna svrha i to nije upitno.

Budući da je vrijeme darivanja prisutno nekoliko puta godišnje ono nije predmet rasprave u kontekstu pretjerane kupovine darova djeci i tu vjerojatno ne leži problem. Problem leži u darovima koje kupujemo djeci izvan vremena koje je određeno kao vrijeme darivanja ili je vezano uz neki poseban događaj. Djeca su radi toga lišena iskustava i osjećaja koje nosi poklanjanje i otvaranje šarenih papira i ukrasnih vrećica. Dovoljno je sjetiti se uzbuđenja i neizvjesnosti radi dobivanja darova na taj poseban dan i to je iskustvo koje djeca današnjice, pretpostavljam, rijetko imaju priliku osjetiti. Čekati i iščekivati ima svoju razvojnu komponentu odgađanja zadovoljenja, kao i prilika da se osjeti iznenađenje. Dakle, ne mora biti sada i sve! Čekanje je također vještina i potrebno ju je razvijati!

Što se događa kada dijete tijekom godine svako toliko dobije neki poklon? Ono je zakinuto za iskustvo odgode zadovoljenja i banalizira svrhu darivanja, odnosno, to darivanje postaje samo sebi svrha, za razliku od darivanja uslijed posebnog događaja poput rođendana, blagdana ili nekog vjerskog događaja. I zaista, problem nastaje kada dijete stekne percepciju da je cjelogodišnje darivanje poklonima normalno jer veliki broj odraslih, a u kontekstu potrošačkog društva, tijekom godine kada nisu blagdani ili rođendan djeci kupuje poklone.

U neku ruku to je razumljivo jer vjerojatno iza toga ponašanja stoje plemenite namjere, no, postavlja se pitanje je li moguće maknuti naglasak s kupovine darova i na drugačiji način darivati dijete tijekom godine? Imati vremena i razumijevanja za dijete, uvažavati njegove razvojne potrebe, potrebe za bliskošću te stjecanje novih iskustava su itekako vrijedni darovi. Oni su besplatni i dijete ih se u većini slučajeva sjeća dijeli život. To su darovi uspostavljanja odnosa s djetetom gdje ono zapravo ima višestruke dobiti. Dijete uči da je nematerijalan dar vrijedan i trajan te da su odnosi koje s ljudima uspostavlja oni u kojima može zadovoljavati svoje potrebe.

U kontekstu svega izrečenog odgovornost percepcije darova i darivanja je na roditeljima i naprosto ne stoji teza da su danas djeca nezahvalan i razmažena te da ništa ne znaju cijeniti. Možda ona samo nisu imala priliku naučiti biti zahvalna i cijeniti druge. Drugim riječima, sav teret stavljamo na leđa djece, a da zapravo uopće nisu odgovorna za to što su im roditelji, bake, djedovi i ostatak obitelji kupili veliku količinu poklona s kojima se onda u većini slučajeva ne igraju, ne znaju što bi s njima, ne znaju s kojom bi se igračkom mogli igrati i na koji način. Naravno da ih tada učimo da ništa ne treba cijeniti jer je sve zamjenjivo i nadoknadivo. Barem u materijalnom smislu!
No, kako je predbožićno vrijeme ipak nekoliko savjeta o tome kakav poklon pokloniti djetetu.

Uglavnom danas na svakoj igrački piše za koju je dob i to olakšava odabir prilikom kupovine. Na nekoliko stvari bi posebno trebalo obratiti pažnju. Poklon bi prvenstveno trebao biti siguran u smislu da je bez sitnih dijelova pogotovo za djecu koja još uvijek stavljaju sve u usta, kao i bez opasnih oštrih dijelova i štetnih boja. On bi trebao pozivati na istraživanje i rješavanje problema kako bi se dijete bolje razvijalo. Djeca mlađe predškolske dobi su zainteresirana za slaganje kockica, čitanje slikovnica u skladu s dobi, raznih didaktičkih igara, dok su djeca starije predškolske dobi uvijek zainteresirana za društvene igre, igre s raznim figuricama s kojima se mogu igrati igre pretvaranja.

Kako je vrijeme blagdana vrijeme bliskosti i povezivanja bilo bi dobro s djecom predškolske dobi provoditi vrijeme u zajedničkim obiteljskim aktivnostima. Naravno da treba sve pripremiti, obaviti i kupiti, no, davanje prilike djeci da s roditeljima zajedno obave neke kućanske poslove, sudjeluju u pečenju kolača, ukrašavanju kuće i sl. stvara posebnu vezu između ukućana. Moguće je to sve npr. fotografirati i napraviti božićni album uspomena koji možete s djecom pogledati i prisjetiti se blagdanskog ugođaja.

To bi mogao biti zajednički poklon za cijelu obitelj, a djeci puno znači kada se imaju mogućnosti vidjeti u raznim aktivnostima pogotovo kada su njihovi bližnji u to uključeni.
I na kraju, ponekad je važno pokloniti poklon, ali je važan kontekst u kojem se to darivanje odvija. Neko to bude radi povezivanja, uvažavanja i blizine cjelokupne obitelji.

 
Ispiši stranicu