Partnerstvo roditelja i vrtića je od izuzetne važnosti za razvoj djece koja su uključena u rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Kako bi se stvorili kvalitetni uvjeti za razvoj djeteta potrebno je upoznati kontekst u kojem je ono raslo i razvijalo se prije polaska u vrtić.

Roditelji i svi zaposlenici vrtića ostvaruju suradnju za dobrobit djeteta, što kod djeteta jača osjećaj sigurnosti i vlastite vrijednosti. Kontinuirano usuglašavanje i izmjena informacija u dvosmjernoj komunikaciji roditelja i vrtića, pravi je put do stvaranja kvalitetnih partnerskih odnosa.
 
Hoće li vrtić kao okruženje biti poticajno za djecu ovisit će najvećim dijelom o odnosu roditelja, odgojitelja i djece.
 
Socijalna interakcija između roditelja i vrtića,  odraslih i djece, i djece međusobno konstruktivni je činitelj djetetova razvoja, a u tom procesu interakcije odvija se razvoj te se interakcijom formiraju složene emocije u kojima dijete svladava različite socijalne vještine.
 
Vrtić preuzima odgovornost za stvaranje partnerskog odnosa s roditeljima. Naime, razlikovna obilježja na razini vrijednosnog sustava i odgojne prakse obiteljskog i institucionalnog konteksta su nešto što je potrebno usuglasiti radi dobrobiti djetetovog kvalitetnog razvoja.
 
Komunikacija s roditeljima kroz razne oblike suradnje poput tematskih roditeljskih sastanaka, radionica s roditeljima, individualnih razgovora s roditeljima i neformalnih druženja ključ su postizanja partnerskog odnosa. Kroz navedene oblike suradnje izmjenjuju se informacije te se radi na usuglašavanju stavova, vrijednosti, očekivanja i prihvaćanju različitosti.
 
Elementi bitni za partnerstvo roditelja i  vrtića:

1. Međusobno uvažavanje znanja i vještina;
2. Iskrena i otvorena komunikacija;
3. Razumijevanje i empatija;
4. Međusobna suglasnost u određivanju ciljeva;
5. Zajedničko planiranje i donošenje odluka;
6. Otvorena i obostrana razmjena informacija;
7. Pristupačnost i međusobno razumijevanje;
8. Odsutnost etiketiranja i kritiziranja;
9. Zajednička procjena napretka djeteta.
 
Navedeni elementi će se ostvariti izmjenom međusobnog povjerenja između vrtića i odgojitelja, kroz istinsko obostrano razumijevanje i poštivanje u svrhu što kvalitetnijeg razvoja djeteta.
 
Oblici partnerskog odnosa s roditeljima
Roditeljski sastanci
 
Tijekom pedagoške godine u svakoj odgojnoj skupini održat će se najmanje tri roditeljska sastanka. Teme mogu biti vezane uz dječji razvoj, razvoj suradnje, podrške i razumijevanja i sl. Sastanci su uglavnom radioničkog tipa radi stvaranja suradničkog odnosa.
 
Individualizirani pristup roditeljima
 
Individualne razgovore roditelji vode s odgojiteljima, i po potrebi, sa stručnim suradnicima. Planirana su najmanje dva razgovora odgojitelja s roditeljem godišnje, ali i prema potrebi a ovisno o razvoju djeteta. Teme su vezane uz rast i razvoj djeteta u svrhu upoznavanja roditelja s dječjim razvojem i napretkom djeteta.
 
Pismena komunikacija s roditeljima
Osim usmenog, komunikacija s roditeljima se odvija i pismenim putem. U „kutićima za roditelje“ moguće je pronaći članke i poruke o dječjem razvoju, poruke o zdravstvenoj zaštiti i prehrani, poruke o životu i radu skupine i cijelog vrtića
 
Uključivanje roditelja u odgojno-obrazovni proces
 
Roditelji su pozvani sudjelovati u svakom aspektu odgojno-obrazovnog procesa, što je moguće više. Prisustvo roditelja u skupini jača suradnju, obogaćuje proces i ima višestruke pozitivne posljedice za djecu.

---

Ispiši stranicu