Pedagog

POTICANJE SAMOSTALNOSTI KOD DJECE
 
Samostalnost predstavlja jednu od temeljnih razvojnih kompetencija kod djece, koja značajno utječe na njihov emocionalni, kognitivni i socijalni razvoj. Pod samostalnošću podrazumijevamo sposobnost djeteta da samoinicijativno preuzima zadatke, donosi odluke i izvršava aktivnosti uz minimalnu pomoć odraslih, pri čemu razvija osjećaj odgovornosti, samopouzdanja i unutarnje motivacije. Razvoj samostalnosti započinje u ranom djetinjstvu kroz svakodnevne rutine i interakcije u obiteljskom okruženju, a intenzivira se u predškolskom razdoblju, kada dijete postaje sposobno za samostalno obavljanje osnovnih dnevnih aktivnosti - oblačenje, hranjenje, održavanje osobne higijene, ali i planiranje igre te rješavanje jednostavnih problema. Samostalnost se ne razvija spontano, već kroz iskustvo, ponavljanje i podršku odraslih koji djetetu omogućuju da bude aktivan sudionik vlastitog učenja.
Roditelji imaju ključnu ulogu u stvaranju temelja samostalnosti kroz svakodnevne obiteljske situacije. Poticanje samostalnosti kod kuće započinje prilagođavanjem okoline djetetu - namještaj, odjeća, pribor i igračke trebaju biti dostupni djetetu kako bi ih moglo koristiti bez stalne pomoći odraslih. Važno je da roditelji djetetu daju dovoljno vremena za izvršavanje zadataka, bez žurbe i preuzimanja aktivnosti „radi bržeg rješenja“. Primjerice, dopuštanje djetetu da se samo odjene, pospremi igračke ili sudjeluje u pripremi obroka, iako to u početku traje dulje, ima dugoročan pozitivan učinak na razvoj samopouzdanja i osjećaja kompetentnosti. Roditelji bi trebali poticati dijete jasnim i jednostavnim uputama, uz verbalno ohrabrenje i pohvalu usmjerenu na trud, a ne isključivo na rezultat. Umjesto ispravljanja pogrešaka, preporučuje se pristup koji djetetu omogućuje da samo uoči i ispravi svoje greške, čime se razvija odgovornost i sposobnost samoregulacije. Dosljednost u rutini također ima važnu ulogu. Predvidljivi dnevni rasporedi pomažu djetetu da razumije očekivanja i preuzme inicijativu u svakodnevnim aktivnostima. Korištenje vizualnih podsjetnika, dogovorenih pravila i zajedničkih obiteljskih zadataka dodatno jača osjećaj pripadnosti i samostalnosti.
Kratki savjeti za roditelje: Kako poticati samostalnost kod kuće
  • Omogućite djetetu da pokuša samo, čak i kada zadatak traje dulje ili nije savršeno izveden.
  • Prilagodite prostor djetetu - neka su odjeća, igračke i pribor dostupni bez stalne pomoći odraslih.
  • Dajte jasne i jednostavne upute, korak po korak, umjesto da preuzimate zadatak.
  • Pohvalite trud i upornost, a ne samo konačni rezultat.
  • Dopustite djetetu da pogriješi i ispravi pogrešku, uz podršku, ali bez kritike.
  • Uključujte dijete u svakodnevne obiteljske aktivnosti (pospremanje, priprema obroka, briga o stvarima).
  • Budite strpljivi i dosljedni - samostalnost se razvija postupno.
  • Izbjegavajte preuzimanje zadataka koje dijete može obaviti samo.
  • Održavajte rutinu i dosljednost u dnevnim aktivnostima kako bi dijete znalo što se od njega očekuje.
  • Dopustite pogreške i potaknite dijete da samo pronađe rješenje uz vašu podršku.
 
Odgajatelji i roditelji imaju ključnu ulogu u poticanju samostalnosti. To se postiže stvaranjem okoline koja je sigurna, predvidljiva i prilagođena djetetovim sposobnostima. Umjesto da odrasli obavljaju zadatke umjesto djeteta, preporučuje se postupno uključivanje djeteta u aktivnosti uz jasne upute i poticanje. Na primjer, u vrtiću se mogu koristiti vizualni rasporedi, kartice sa koracima aktivnosti i strategija „pomozi mi da to učinim sam“, koje omogućuju djetetu da osvoji vještine samopomoći i organizacije. Odgajatelji i roditelji zajednički doprinose razvoju djetetove samostalnosti kroz usklađene pristupe i dosljedna očekivanja. Kada dijete dobiva slične poruke i podršku u vrtiću i kod kuće, lakše usvaja nove vještine i osjeća se sigurnije u preuzimanju odgovornosti.
Poticanje samostalnosti nije samo učenje određenih zadataka, već cjelovit pristup odgoju koji djetetu pruža temelje za životne kompetencije, samopouzdanje i osjećaj odgovornosti. Poticanje samostalnosti predstavlja dugotrajan i svjestan odgojni proces koji zahtijeva strpljenje, povjerenje i dosljednost odraslih. Omogućavanjem djetetu da „pokuša samo“, uz podršku, ali bez pretjerane kontrole, stvaraju se temelji za razvoj odgovorne, sigurne i samostalne osobe. Sustavnim i strpljivim pristupom, kroz podržano eksperimentiranje i osmišljene aktivnosti, moguće je kod svakog djeteta razviti visoku razinu samostalnosti, koja će mu biti oslonac tijekom cijelog života.
 
Nina Pavlović
Stručni suradnik pedagog
DV Didi


Ispiši stranicu