Pedagog

SUVREMENI PRISTUP DJETETU I UČENJU U DJEČJEM VRTIĆU

Današnji dječji vrtići više nisu mjesta u kojima djeca samo „provode vrijeme“ dok su roditelji na poslu. Suvremeni vrtić je sigurno, poticajno i toplo okruženje u kojem se dijete razvija u cjelini - emocionalno, socijalno, tjelesno i intelektualno, u skladu sa svojim mogućnostima i interesima.

Dijete je u središtu odgojno-obrazovnog procesa

U suvremenom pristupu dijete se promatra kao aktivno, znatiželjno i sposobno biće. Svako dijete je jedinstveno - ima svoj tempo razvoja, interese i način učenja. Zato se u vrtiću ne očekuje da sva djeca rade isto u isto vrijeme, nego se potiče njihova individualnost.
Odgojitelji prate djecu, slušaju njihove ideje i interese te prema tome planiraju aktivnosti. Dijete nije pasivni promatrač, već sudjeluje, istražuje, pita, pokušava i uči kroz vlastito iskustvo.
U suvremenom dječjem vrtiću sve se više odmičemo od pristupa u kojem se od djece očekuje da uče pjesmice napamet ili da se sva djeca u isto vrijeme okupljaju oko iste aktivnosti, poput zajedničkog čitanja slikovnice. Iako su pjesmice, priče i slikovnice i dalje vrlo važne, način na koji ih djeca upoznaju danas je drugačiji.
Djeci se omogućuje slobodan izbor aktivnosti prema vlastitim interesima i trenutnim potrebama. Pjesmice, slikovnice i drugi poticajni materijali uvijek su im dostupni u prostoru - dijete ih može uzeti samo, s prijateljem ili uz podršku odgojitelja, onda kada za to pokaže interes.
Ako dijete želi slušati pjesmicu ili listati slikovnicu, odgojitelj će mu se pridružiti, pjevati, čitati, razgovarati i poticati dijete na razmišljanje. Ako dijete pokaže interes za pjesmicu, ono će je slušati, pjevati ili ponavljati prirodno, bez pritiska i nametanja. Na taj način dijete uči s radošću, a ne zato što „mora“.
Odgojitelj u tom procesu ima ulogu pažljivog promatrača i podrške - on prepoznaje dječji interes i obogaćuje ga, postavlja pitanja, potiče razgovor i nudi nove mogućnosti, ali ne nameće sadržaj.
Takav pristup poštuje djetetovu individualnost i razvojni ritam te potiče unutarnju motivaciju za učenje, koja je temelj za kasnije učenje u školi i životu.

Učenje kroz igru - prirodan način dječjeg razvoja

Igra je temelj dječjeg učenja. Kroz igru djeca:
  • razvijaju govor i komunikaciju
  • uče rješavati probleme
  • razvijaju maštu i kreativnost
  • uče surađivati, dijeliti i poštovati druge
  • jačaju samopouzdanje i samostalnost
U suvremenom vrtiću igra nije „gubljenje vremena“, već najvažniji način učenja. Dijete kroz igru uči životne vještine koje će mu trebati kasnije u školi i životu.

Okruženje koje potiče istraživanje

Prostor u vrtiću pažljivo je osmišljen kako bi poticao djecu na istraživanje i samostalnost. Materijali su dostupni djeci, prilagođeni njihovoj dobi i interesima. Djeca imaju mogućnost birati čime će se baviti, koliko dugo i s kime.
Takvo okruženje potiče:
  • samostalno donošenje odluka
  • osjećaj odgovornosti
  • razvoj koncentracije
  • unutarnju motivaciju za učenje
Važnost emocionalnog razvoja

Poseban naglasak stavlja se na emocionalni razvoj djeteta. Djeca uče prepoznavati i izražavati svoje emocije, ali i razumjeti osjećaje drugih. Uče kako se nositi s ljutnjom, tugom i frustracijom na primjeren način.
Emocionalno sigurno dijete:
  • lakše uči
  • ima više samopouzdanja
  • lakše stvara odnose s drugima
  • bolje se nosi s izazovima
Zaključak

Suvremeni pristup djetetu u dječjem vrtiću temelji se na poštivanju djetetove osobnosti, učenju kroz igru, poticanju samostalnosti i emocionalne sigurnosti. Takav pristup pomaže djetetu da izraste u zadovoljnu, samopouzdanu i znatiželjnu osobu spremnu za nove životne izazove.
 
Ana Maria Bulat
Stručna suradnica pedagoginja
DV Didi


Ispiši stranicu