Socijalni pedagog

Suradnja s roditeljima: kako zajedno gradimo podržavajuće okruženje za djecu
Uvod
U suvremenom odgojno-obrazovnom kontekstu partnerstvo s roditeljima smatra se jednim od temeljnih principa socijalnopedagoškog djelovanja. Polazište je da je obitelj primarna sredina u kojoj započinje socijalizacija, a vrtić i škola tu ulogu nadopunjuju, ali je ne mogu zamijeniti. Suradnja vrtića i roditelja jedan je od najvažnijih čimbenika dječjeg razvoja. Kada dijete osjeća da su njegovi odgojitelji i roditelji povezani, sigurni i usklađeni, lakše se prilagođava, razvija zdrave odnose i napreduje u svim područjima razvoja. Kao socijalni pedagog, svakodnevno imam priliku vidjeti koliko ta povezanost može biti moćna - ali i kako lako može oslabjeti ako je ne njegujemo. Zato socijalni pedagog djeluje kao poveznica koja jača suradnju, povjerenje i zajedničku odgovornost svih uključenih.
Zašto je partnerski odnos s roditeljima ključan?
1. Dijete dobiva jasnu i sigurnu poruku
Kada roditelji i odgojitelji šalju usklađene poruke, dijete se osjeća sigurno i razumije granice, očekivanja i rutine. Ta dosljednost umanjuje stres i pomaže djetetu u razvoju samopouzdanja.
2. Razumijevanje djetetovih potreba je potpunije
Roditelji poznaju dijete iz kućnog okruženja, a odgojitelji iz vrtićke skupine. Tek zajedno možemo dobiti cjelovitu sliku - temperament, izazove, interese, emocionalne potrebe.
3. Prevencija umjesto intervencije
Otvorena komunikacija omogućuje brže prepoznavanje poteškoća u ponašanju, socijalizaciji ili emocionalnoj regulaciji. Što ranije reagiramo, to je podrška uspješnija.
 
Kako gradimo kvalitetnu suradnju?
1. Otvorena, redovita i dvosmjerna komunikacija
Komunikacija nije samo informiranje - to je dijeljenje. Roditelji trebaju osjećati da se njihovo mišljenje cijeni, a odgojitelji da su prepoznati kao stručnjaci. Primjeri: kratki svakodnevni razgovori, roditeljski sastanci, individualni razgovori.
2. Povjerenje i međusobno uvažavanje
Roditelje najviše smiruje kada vide da je njihovo dijete viđeno, prihvaćeno i podržano. Povjerenje se gradi kroz dosljednost, toplinu i profesionalnost, ali i kroz spremnost da se saslušamo bez osuđivanja.
3. Uključivanje roditelja u život vrtića
Radionice, dani otvorenih vrata, zajedničke aktivnosti, tematski susreti - sve su to prilike u kojima roditelji postaju aktivni sudionici, a ne samo promatrači.
4. Prepoznavanje različitosti obitelji
Svaka obitelj ima svoje vrijednosti, stil odgoja i ritam života. Poštovanje tih različitosti stvara osjećaj sigurnosti i partnerskog odnosa umjesto natjecanja ili nametanja.
5. Korektno i stručno rješavanje izazova
Sukobi ili nesporazumi  dio su svake suradnje. Ključno je da ih rješavamo mirno, profesionalno i usmjereno na dobrobit djeteta, a ne na „tko je u pravu“.
 
Uloga socijalnog pedagoga u suradnji s roditeljima
Socijalni pedagog je most između djeteta, roditelja i odgojitelja. On ima posredničku i savjetodavnu ulogu. Ona uključuje:
  • stvaranje sigurnog prostora za dijalog s roditeljima
  • pružanje savjeta o razvojnim potrebama djeteta, problemima u ponašanju i pružanje savjetodavnog razgovora
  • podršku u izazovnim situacijama (agresivno ponašanje, povučenost, teškoće u separaciji…)
  • vođenje radionica za roditelje
  • pomaganje roditeljima u razvijanju odgojnih kompetencija
  • moderiranje razgovora u osjetljivim temama
  • jačanje kompetencija odgojitelja u komunikaciji s roditeljima
Naš cilj je uvijek isti - osigurati da se dijete osjeća sigurno, viđeno, shvaćeno i podržano.
Izazovi partnerstva
U literaturi se ističu česte prepreke:
  • različita očekivanja roditelja i odgojitelja
  • nedostatak vremena
  • nesigurnost roditelja ili loše prethodno iskustvo sa stručnjacima
  • emocionalne reakcije povezane s djetetovim ponašanjem
  • kulturne i socijalne razlike
  • strah od procjene ili kritike
Socijalni pedagog ovdje djeluje kao moderator odnosa i potiče komunikaciju koja je nenametljiva, empatična i usmjerena na rješenja.
Prilike i koristi kvalitetnog partnerstva
Prema suvremenoj socijalnopedagoškoj perspektivi, dobro partnerstvo rezultira:
  • stabilnijom emocionalnom klimom za dijete
  • dosljednijim odgojnim postupcima između kuće i vrtića
  • većim povjerenjem roditelja u ustanovu
  • smanjenjem rizičnih ponašanja
  • uspješnijim ranim prepoznavanjem teškoća
  • većom uključenosti djece u aktivnosti i boljem napretku
 
Zaključak
Kada roditelji i vrtić djeluju kao tim, dijete raste u okruženju koje mu pruža jasnoću, podršku i osjećaj pripadnosti. Suradnja se ne događa sama od sebe - ona se gradi svakim razgovorom, svakim zajedničkim rješenjem i svakim korakom koji činimo za dobrobit djeteta.
A najljepše rezultate vidimo upravo u dječjim osmjesima, napretku i osjećaju da su voljeni i prihvaćeni tamo gdje provode dio svakog dana i važan dio svog života.
 
Sandra Šoš, mag.paed.soc.
Ispiši stranicu