Socijalni pedagog
Kako podržati introvertiranu i povučeniju djecu u vrtiću
U vrtiću svakodnevno susrećem predivnu djecu različitih temperamenata, potreba i načina izražavanja. Dok neka djeca spontano, lako i glasno ulaze u međusobnu povezanost i u druženje, druga su povučenija, opreznija i trebaju više vremena kako bi se uključila u grupu. Važno je naglasiti da introvertiranost (sklonost povlačenju iz vanjskih podražaja ili vanjskog svijeta) nije prepreka razvoju, već osobina koja, uz odgovarajuću podršku, može postati snaga.
Kao socijalni pedagog, naglašavam važnost razumijevanja djetetova temperamenta i stvaranja uvjeta u kojima se svako dijete može osjećati sigurno, prihvaćeno i kompetentno (sposobno i osposobljeno).
Strategije podrške u vrtiću
U vrtiću je važno stvoriti atmosferu povjerenja i predvidljivosti. Povučena djeca najbolje napreduju u okruženju gdje znaju što mogu očekivati i gdje nisu izložena pritisku.
Jedna od temeljnih strategija je uspostavljanje jasne i stabilne dnevne rutine. Kada dijete zna slijed aktivnosti, smanjuje se osjećaj nesigurnosti. Također, korisno je unaprijed najaviti promjene i prijelaze između aktivnosti.
Postepeno uključivanje u grupu pokazalo se korisnim i učinkovitim. Umjesto poticanja djeteta da odmah sudjeluje pred svima, kreće se od rada u paru, zatim u manjim skupinama, a tek kasnije u većoj grupi. Djetetu treba omogućiti izbor: hoće li sudjelovati odmah ili mu treba još vremena.
Odnos između odgajatelja i djeteta ima izuzetno važnu ulogu. Kroz individualno vrijeme, zajedničku igru i nenametljiv razgovor gradi se povjerenje. Važno je prepoznati i izraziti djetetove osjećaje, primjerice: “Vidim da ti treba malo vremena, i to je u redu.”
Neverbalni oblici izražavanja (govor tijela, izraz lica, geste, kontakt očima i ton glasa) posebno su važni za povučeniju djecu. Kroz crtanje, simboličku igru, glazbu ili pokret dijete može izraziti svoje misli i emocije bez potrebe za verbalnim izlaganjem.
Kod pohvala, naglasak treba biti na trudu, a ne na rezultatu. Prepoznavanje i najmanjih pomaka potiče razvoj samopouzdanja i osjećaj uspješnosti.
Savjeti za roditelje
Roditelji imaju ključnu ulogu u podršci djetetu, osobito kroz svakodnevne situacije u životu, kod kuće.
Važno je izbjegavati govoriti o djetetu kao “sramežljivog” ili “povučenog”, jer takve etikete mogu ograničiti ili umanjiti djetetovu sliku o sebi. Umjesto toga, korisno i potrebno je opisivati samo konkretna ponašanja i poticati dijete na male korake.
Međuljudske odnose sa drugom djecom treba poticati, ali nikako forsirati. Dijete koje se osjeća prisiljeno često će se još više povući. Razgovor o emocijama može pomoći djetetu da razumije vlastite reakcije i postepeno razvija sigurnost.
Korisne su i igre uloga. Primjerice: pretvaranje (simuliranje) odlaska u vrtić ili upoznavanja druge djece. Takve aktivnosti omogućuju djetetu da u sigurnom okruženju “uvježba” društvene situacije. Stabilna rutina kod kuće je pozitivni doprinos i dodatno povećava osjećaj sigurnosti. Suradnja s odgajateljima također je iznimno važna kako bi se osigurala dosljednost u pristupu.
Mali koraci koji čine veliku promjenu
Razvoj samopouzdanja kod povučenog djeteta odvija se postupno, kroz niz malih, ali značajnih pomaka.
U socijalnom smislu, to može biti uspostavljanje kontakta očima, osmijeh upućen drugom djetetu ili sudjelovanje u igri s jednim vršnjakom. S vremenom, dijete može početi koristiti riječi u komunikaciji ili se uključivati u grupne aktivnosti.
Na emocionalnoj razini, važan napredak predstavlja izražavanje potreba, traženje pomoći ili dulje zadržavanje u aktivnosti.
Razvoj samostalnosti očituje se kroz donošenje jednostavnih odluka, sudjelovanje u svakodnevnim zadacima i dovršavanje započetih aktivnosti.
Što je važno izbjegavati
U radu s povučenom djecom posebno je važno izbjegavati forsiranje javnog nastupa, kritiziranje ili posramljivanje kao i uspoređivanje s drugom djecom. Također, treba izbjegavati pogrešnu pretpostavku da dijete ne želi sudjelovati jer često je riječ o potrebi za dodatnim vremenom i podrškom.
Zaključna misao
Introvertirana i povučenija djeca ne trebaju se mijenjati kako bi se uklopila u okolinu. I odraslih ih ne trebaju mijenjati. Njihov način doživljavanja svijeta donosi mnoge vrijednosti kao što je duboko promišljanje, razvoj empatije i kreativnosti.
Naš je zadatak kao stručnjaka i roditelja omogućiti im prostor u kojem će se osjećati sigurno, prihvaćeno i ohrabreno da se izraze na način koji im odgovara. Kada im pružimo vrijeme, podršku i ljubav, njihovo samopouzdanje raste prirodno - korak po korak. Isto tako, dijete ne treba savršenog roditelja, već treba vas: vašu ljubav i istinsko razumijevanje.
Sandra Šoš, mag.paed.soc.
Ispiši stranicu
U vrtiću svakodnevno susrećem predivnu djecu različitih temperamenata, potreba i načina izražavanja. Dok neka djeca spontano, lako i glasno ulaze u međusobnu povezanost i u druženje, druga su povučenija, opreznija i trebaju više vremena kako bi se uključila u grupu. Važno je naglasiti da introvertiranost (sklonost povlačenju iz vanjskih podražaja ili vanjskog svijeta) nije prepreka razvoju, već osobina koja, uz odgovarajuću podršku, može postati snaga.
Kao socijalni pedagog, naglašavam važnost razumijevanja djetetova temperamenta i stvaranja uvjeta u kojima se svako dijete može osjećati sigurno, prihvaćeno i kompetentno (sposobno i osposobljeno).
Strategije podrške u vrtiću
U vrtiću je važno stvoriti atmosferu povjerenja i predvidljivosti. Povučena djeca najbolje napreduju u okruženju gdje znaju što mogu očekivati i gdje nisu izložena pritisku.
Jedna od temeljnih strategija je uspostavljanje jasne i stabilne dnevne rutine. Kada dijete zna slijed aktivnosti, smanjuje se osjećaj nesigurnosti. Također, korisno je unaprijed najaviti promjene i prijelaze između aktivnosti.
Postepeno uključivanje u grupu pokazalo se korisnim i učinkovitim. Umjesto poticanja djeteta da odmah sudjeluje pred svima, kreće se od rada u paru, zatim u manjim skupinama, a tek kasnije u većoj grupi. Djetetu treba omogućiti izbor: hoće li sudjelovati odmah ili mu treba još vremena.
Odnos između odgajatelja i djeteta ima izuzetno važnu ulogu. Kroz individualno vrijeme, zajedničku igru i nenametljiv razgovor gradi se povjerenje. Važno je prepoznati i izraziti djetetove osjećaje, primjerice: “Vidim da ti treba malo vremena, i to je u redu.”
Neverbalni oblici izražavanja (govor tijela, izraz lica, geste, kontakt očima i ton glasa) posebno su važni za povučeniju djecu. Kroz crtanje, simboličku igru, glazbu ili pokret dijete može izraziti svoje misli i emocije bez potrebe za verbalnim izlaganjem.
Kod pohvala, naglasak treba biti na trudu, a ne na rezultatu. Prepoznavanje i najmanjih pomaka potiče razvoj samopouzdanja i osjećaj uspješnosti.
Savjeti za roditelje
Roditelji imaju ključnu ulogu u podršci djetetu, osobito kroz svakodnevne situacije u životu, kod kuće.
Važno je izbjegavati govoriti o djetetu kao “sramežljivog” ili “povučenog”, jer takve etikete mogu ograničiti ili umanjiti djetetovu sliku o sebi. Umjesto toga, korisno i potrebno je opisivati samo konkretna ponašanja i poticati dijete na male korake.
Međuljudske odnose sa drugom djecom treba poticati, ali nikako forsirati. Dijete koje se osjeća prisiljeno često će se još više povući. Razgovor o emocijama može pomoći djetetu da razumije vlastite reakcije i postepeno razvija sigurnost.
Korisne su i igre uloga. Primjerice: pretvaranje (simuliranje) odlaska u vrtić ili upoznavanja druge djece. Takve aktivnosti omogućuju djetetu da u sigurnom okruženju “uvježba” društvene situacije. Stabilna rutina kod kuće je pozitivni doprinos i dodatno povećava osjećaj sigurnosti. Suradnja s odgajateljima također je iznimno važna kako bi se osigurala dosljednost u pristupu.
Mali koraci koji čine veliku promjenu
Razvoj samopouzdanja kod povučenog djeteta odvija se postupno, kroz niz malih, ali značajnih pomaka.
U socijalnom smislu, to može biti uspostavljanje kontakta očima, osmijeh upućen drugom djetetu ili sudjelovanje u igri s jednim vršnjakom. S vremenom, dijete može početi koristiti riječi u komunikaciji ili se uključivati u grupne aktivnosti.
Na emocionalnoj razini, važan napredak predstavlja izražavanje potreba, traženje pomoći ili dulje zadržavanje u aktivnosti.
Razvoj samostalnosti očituje se kroz donošenje jednostavnih odluka, sudjelovanje u svakodnevnim zadacima i dovršavanje započetih aktivnosti.
Što je važno izbjegavati
U radu s povučenom djecom posebno je važno izbjegavati forsiranje javnog nastupa, kritiziranje ili posramljivanje kao i uspoređivanje s drugom djecom. Također, treba izbjegavati pogrešnu pretpostavku da dijete ne želi sudjelovati jer često je riječ o potrebi za dodatnim vremenom i podrškom.
Zaključna misao
Introvertirana i povučenija djeca ne trebaju se mijenjati kako bi se uklopila u okolinu. I odraslih ih ne trebaju mijenjati. Njihov način doživljavanja svijeta donosi mnoge vrijednosti kao što je duboko promišljanje, razvoj empatije i kreativnosti.
Naš je zadatak kao stručnjaka i roditelja omogućiti im prostor u kojem će se osjećati sigurno, prihvaćeno i ohrabreno da se izraze na način koji im odgovara. Kada im pružimo vrijeme, podršku i ljubav, njihovo samopouzdanje raste prirodno - korak po korak. Isto tako, dijete ne treba savršenog roditelja, već treba vas: vašu ljubav i istinsko razumijevanje.
Sandra Šoš, mag.paed.soc.
Ispiši stranicu